Kristijan Đerić
Da je lako, frajer bi bio svako
Neki se prepoznaju u ulozi
šmekera, surovog tabadžije, moralne gromade i lomioca ženskih srca. Ne pomaže
tu mnogo genetika, poreklo, pamet, snaga, veština… Jednostavno, nisi materijal
za to. Džaba steroidi i teretane. Ne pomažu Džek i koks. Rođen si da budeš
ulickani momčić.
Ne da ti đavo. Privlače te
kafanski stolovi za kojim samouvereno sede frajeri. Popićeš litre pića s njima.
Surov je to svet. Ne shvataš poentu. Mnogo žrtve je potrebno za mesto pored tog
stola. Takvih kao ti nikad ne manjka. Pametni će se sami povući, a neki biti
oterani. Oči te odaju. Stolica se ne kupuje novcem, akademskim ugledom ili
„pozajmljenim“ poznavanjem muzike. Zaslužuje se srcem, podmetnutom kičmom, par
meseci nepotrebne robije, nekoliko ušivanja i par lomova dobijenih umesto
ortaka ili prodanom tatinom uspomenom - kao pomoć drugu da pregura težak period. Nekad, zbog drugarstva, moraš
odbiti zgodnu devojku. Ortak je zaljubljen u nju. Znaš da su mu šanse nikakve,
ali istraješ. Kodeksi se poštuju, a i ŽENE se poštuju.
Uživećeš se u tu ulogu jedno vreme. Lagaćeš druge, manipulisati i glumatati. Šlihtare će te dodatno ukopavati. Mnogo ćeš se truditi, ispadati smešan i karikaturalan. Izgubićeš SEBE. Ne glumi, povuci se dok nije kasno.
Коментари
Постави коментар